Danas
Od 1. studenoga 2006. knjižnica formalno i stvarno djeluje kao samostalna ustanova, s trenutno četiri uposlena djelatnika. Osnivač je knjižnice Grad Rovinj.
Trenutačni knjižni fond broji oko 35.000 jedinica knjižne građe iz sviju bitnih i današnjim čitateljima svih uzrasta i obrazovne razine potrebnih područja i disciplina – znanja, znanosti, umjetnosti... Od toga je više od 90 posto svezaka na raspolaganju za posudbu i u slobodnom pristupu.
Osim na hrvatskome, dio fonda je na talijanskom jeziku te određeni izbor knjiga na engleskome, njemačkom i francuskom.
Razmjerno je bogata referentna zbirka koju pretežito čine ekciklopedijska izdanja, leksikoni, rječnici, bibliografije i monografije.
Knjižnica je pretplaćena na periodiku, a nije na dnevni tisak, pa je u njoj moguće koristiti, prelistavati i čitati 40-ak časopisa i drugih periodičnih izdanja.
Valja spomenuti zavičajnu zbirku „Histrica“, zatim književno-kulturološku „Croatica“ te poseban odjel s naslovima za djecu i mladež.
U knjižnicu se prosječno godišnje upisuje oko 1.000 članova, no znatno je više stvarnih korisnika, kojih broj postupno ali stalno raste.
Osim građana Rovinja, te povremenih stanovnika i sezonskih gostiju, knjižnim se fondom često koriste i knjižnici gravitiraju žitelji okolnih mjesta, gradova i općina: Bale, Kanfanar, Rovinjsko Selo i, danas u manjoj mjeri negoli ranije, Žminj koji sada ima vlastitu knjižnicu.
Čitaonica, ujedno i radni prostor za članove i korisnike, ima 12 čitalačkih mjesta.
Umrežena su 4 računala i veći je dio cjelokupna fonda dostupan za računalno kataložno pretraživanje. Knjižnica je opremljena svim važnijim elektroničkim i tehničkim uređajima i pomagalima.
Nabava građe ustalila se na 1.000-1.500 novih svezaka godišnje, koji se pribavljaju kupnjom i, ponešto, donacijama.
Planovi
Trenutačno se radi na informatizaciji upisa i posudbe, na ustroju sustava za on-line pretraživanje baze te na podizanju odjela multimedije (cd-i, dvd-i i dr. elektronska građa).
Internetsko, međumrežno, pretraživanje moguće je zasad posredovanjem knjižničara.
Digitalizacija dijela građe stvar je bliže budućnosti.
Dječju igraonicu bit će moguće otvoriti tek proširenjem i uređenjem novoga namjenskog prostora.
Jednako tako knjižnica nema višenamjensku dvoranu i zasad se u njoj ne mogu održavati kulturno-umjetnički programi. U tu se svrhu, povremeno, koriste drugi prikladniji gradski prostori.
Dobro bi rješenje bilo otvoriti posebnu čitaonicu u sastavu knjižnice i smjestiti je u uže gradsko središte staroga Rovinja.
Knjižnica nema ni spremište.
Gorući je problem knjižnice danas, dakle, PROSTOR koji je odavno već neuvjetan i neprikladan. Skučen i nedostatan sadašnji prostor – što s uredom ravnateljstva i tajništva ne zaprema niti 200 m² – trećina je propisanoga hrvatskog standarda.
Prostor je očito kočnica ozbiljnijem napretku knjižnične djelatnosti u duhu i prema zahtjevima vremena te zapreka očekivanoj kakvoći pružanja usluga u usporedbi s
napredni(ji)m knjižnicama kulturno razvijenih sredina Republike Hrvatske.
Postoji projekt rekonstrukcije, adaptacije i proširenja knjižnice: u prvoj fazi u suterenu, sadašnjem podrumu zgrade sjedišta, a u drugoj dogradnjom paviljona s južne strane, u dijelu sadašnjega parka. U konačnici bi knjižnica mogla raspolagati prostorom od oko 600 četvornih metara i time bismo se približili propisanim domaćim standardima.
Ipak, prisjetimo li se kako je sredinom 1980-ih Rovinj bio među rijetkim općinama u kopnenome dijelu tadašnje Hrvatske bez svoje narodne ili gradske knjižnice – jer je prethodna godinama bila zatvorena – u duhu realnoga optimizma moglo bi se zaključiti kako je tijekom protekla dva desetljeća u Rovinju stasala jedna nova, vjerujemo prepoznatljiva i korisna, svakako poštovanja i pažnje vrijedna te podrške dostojna kulturna ustanova.
Boris Biletić |