Autor donosi preciznu sliku neuralgičnih točaka suvremenih društava u rasponu od internetskog terorizma, valova imigranata koji su se uputili u Europu, radikalnih ekoloških skupina koje djeluju u tajnosti, političkih spinova, kompleksa javnozdravstvenih problema te, nasuprot svemu tome, egzistencijalnu usamljenost pojedinca koji je prisiljen dnevno procjenjivati težinu kompromisa s pomoću kojih će pronaći svoje mjesto u svijetu i pristati na vlastitu smrtnost.

Narativni tijek "Foške" vezan je za stoljećima udaljenu legendu o gradnji istarske crkve sv. Foške, smještene na osami, u polju, na putu od Peroja prema Golubovu. Problematizira se u njoj odnos vjerskoga naprama svjetovnome, tjelesnosti prema duhovnosti... U ovome se povijesnom romanu ženskoga lika prepoznaju označitelji europske fantastične književnosti – eros i thanatos, san i java, egzotično i svakodnevno, noć, san, smrt, umjetničke (slikarske!) sanjarije...

Kao „psihijatar iscjelitelj“ tijekom duge karijere autor se koristio konceptima teorijske fizike, nelinearne dinamike, teorije kaosa, bihevioralne kineziologije, epistemologije i ontologije kako bi došao do razumijevanja razlike između moći i sile...