BELINI BRODOVI

Sonja Zubović / Zagreb, Naklada Ljevak, 2020., 219 str.

„Belini brodovi“ čudesno je iscjeljujući i ohrabrujući roman o procesu tugovanja, potpori i ljubavi bližnjih te odrastanju u najtragičnijim okolnostima. Djevojku Izabelu, od milja zvanu Bela, život nije mazio. Odrasla je obasipana majčinom ljubavlju ne znajući ni ime ni lik svoga oca. Od najranijeg djetinjstva s prozora svoga stana u Rijeci gledala je prema pučini čekajući da imaginarni tata doplovi. Tragičnom igrom sudbine Belina majka umire i Bela ostaje bez zadnjega člana uže obitelji. Poštujući majčinu posljednju želju, ona se seli u Zagreb, svojoj teti, gdje upisuje srednju školu i započinje nov život… Dinamična je ovo priča iznenađujućih obrata uz brojna propitivanja odgovornosti i opraštanja pogrešaka sebi i drugima. Upoznaje li svoga oca i polubrata te kako se sve uistinu dogodilo u njenu životu, kao odrasla žena Bela dekonstruira u nagrađivanom filmu. Unatoč teškome životu glavnoga lika, roman zrači optimizmom. Puna utjehe i tihe nade, Bela je primjer prebrođenih teških tragedija i dokaz da su porazi koje život servira samo zarezi, nikada točke.