Krađa

Devetogodišnja Elsa živi s obitelji na krajnjem sjeveru Švedske. Pripadnica je manjinskog naroda Saami koji se tradicionalno bavi uzgojem sobova. Većinski narod naziva ih goničima sobova, nomadima – Laponcima. U jednom obilasku torova Elsa nađe svoga omiljenog mladog soba ubijena, a počinitelj kojega zatekne u blizini zaprijeti smrću i njoj. Otac prijavljuje slučaj policiji, ali to ne mijenja ništa, jer se namjerno usmrćivanje životinje tretira kao krađa. Prijave se godinama gomilaju, neugodnosti, napadi i osude većinskog stanovništva se nastavljaju, uzmicanje ne pomaže. Kako vrijeme prolazi, unatoč strahu i psihozi koja je postala trajno stanje manjinske zajednice, Elsa je odlučna u nakani da se bori protiv nepravdi. Temeljeći svoj roman na stvarnim događajima, autorica razotkriva probleme višedesetljetne napetosti između etničkih skupina u tome dijelu Europe, o čemu se općenito malo zna. Tako je roman osim što je u književnom smislu vješto napisana, dosljedna i uvjerljiva priča, istovremeno i dobrodošla informacija o jednoj kulturi, njezinom slojevitom i osebujnom povijesnom nasljeđu te problemima s kojima se ta zajednica suočava.