Zanimljivosti o romanskim jezicima u dijakroniji i sinkroniji : (uz usporedbu s hrvatskim)
Knjiga se sastoji od dva dijela, od kojih prvi predstavlja neku vrst uvoda u drugi. U prvome dijelu prikazuje se današnja situacija u Romaniji, nakon čega slijedi opis kako su romanski jezici nastali, kako su se razvila neka od njihovih fonoloških, morfosintaktičkih i leksičkih obilježja, zašto su upravo ti dijalekti postali službeni jezici u svojim zemljama, te kako su utjecali jedni na druge. Na kraju prvog dijela slijedi kratak prikaz opće i zagrebačke romanistike. U drugom dijelu knjige, koji započinje kratkim osvrtom na kontrastivnu i korpusnu lingvistiku, kao i na neke pojmove iz kognitivne lingvistike koji će poslužiti za analizu usporedbi pet romanskih jezika (francuski, španjolski, portugalski, rumunjski, talijanski) i hrvatskog, autorica prikazuje zaključke vlastitih istraživanja. U tim kontrastivnim analizama autorica se usredotočuje na dvije glavne teme: imenicu (s obzirom na njen odnos prema referentu) i glagol (način, vrijeme, vid). Budući da su u analizama prvenstveno istaknuti koncepti (koji se ponekad izražavaju tamo gdje ih se ne očekuje), rezultati su podijeljeni u dvije grupe: od koncepata do morfosintaktičkih sadržaja, te od morfosintaktičkih sadržaja do koncepata.